Zaštita ptica grabljivica kroz sokolarstvo
Cilj i nastanak sokolarenja krenuo je u davnim vremenima od kulta štovanja ptica grabljivica, te se nastavio
kroz potrebu da im one svojim lovnim sposobnostima osiguraju hranu. Danas su svi sokolari prvenstveno veliki zaljubljenici u ptice grabljivice, njihov način života u
prirodi, i pomagači kod njihova opstanaka. Sokolari su svojim znanjem i poznavanjem psihologije ptica grabljivica te načina uzgoja ptica grabljivica pomogli
reintrodukciji mnogih vrsta.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Engleskoj je došlo do gotovo potpunog istrebljenja jastrebova kokošara ( Accipiter gentilis L.). Problem nedostatka jastrebova vrlo je brzo rezultirao velikim brojem golubova i ostalih ptica koje su onečišćavali gradove i uništavali poljoprivredne usjeve. Tadašnji projekt reintrodukcije jastrebova su pokrenuli su sokolari, i to prvenstveno zbog velikog znanja oko umjetnog uzgoja jastrebova. Već nakon dvije godine mukotrpnog rada pokazali su se vrhunski rezultati, te je populacija jastrebova danas ponovno stabilna. Najzaslužniji među svima u ovom projektu obnove jastrebova u Engleskoj je upravo svjetski poznati znanstvenik i sokolar, oxfordski profesor Robert Kenward, koji je ujedno i prvi razvio telemetriju i telemetrijsko praćenje koje je korišteno tijekom ovog velikog projekta. Profesor Kenward je ujedno bio i ostao velika potpora razvoju hrvatskog sokolarstva.
Slična situacija s grabljivicama dogodila se i u Americi. U Americi je gotovo potpuno nestala populacija sivog sokola (Falco
peregrinus Tunst.) zbog prekomjernoj uporabe pesticida. Na svu
sreću, brzom akcijom američkih sokolara pokrenut je projekt Peregrin Fund-a, u kojem su
sudjelovali brojni sokolari iz Amerike ali i ostatka Svijeta. Ovdje su sokolari ponovno svojim znanjem
oko umjetnog uzgoja sokolova, te načina na koji se tako odgojene ptice trebaju podivljati
i vratiti u prirodu, održali populaciju na životu. Danas je njihov broj na visokoj razini, a
mnoge ptice gnijezde po zgradama u središtu velikih gradova, kao što je New York,
Washington i mnogi drugi američki velegradovi. Paralelno s radom na takvim projektima i akcijama u Svijetu, vođeni su i
edukativni posjeti predškolskim i školskim ustanovama, te je napravljen niz edukativno
znanstvenih publikacija.
Dr. Nick Fox (OBE), po struci veterinar, koji slovi za jednog od najvećih svjetskih stručnjak za sokolarstvo i ptice grabljivice, pomogao je obnovi u populacije Novozelandskog sokola, stepskog sokola u Mongoliji i mnogih drugih vrsta te je razvio tehnike kako se ptice grabljivice pripremaju za povratak u prirodu.
Bob Dalton, britanski sokolar trenutno vodi jednu od najvećih obnova populacije indijskog sokola kroz primjenu sokolarskih tehnika.
Jemima Parry - Jones (MBE) vlasnica najvećeg i najpoznatijeg sokolarskog centra na Svijetu International Centre for Birds of Prey u Velikoj Britaniji kroz svoja znanja o sokolarstvu je sokolarskim tehnikama pomogla u očuvanju brojnih vrsta ptica grabljivica dok se njezin rad posebno očituje u očuvanju strvinara u Južnoj Aziji.
Profesor Christian Saar iz njemačke, veterinar i svjetski poznati i priznati sokolar je pomoću sokolarskih tehnika pomogao u obnovi populacije sivog sokola u Njemačkoj.
I konačno, prvi profesionalni sokolar u samostalnoj Republici Hrvatskoj koji je krenuo u veliku popularizaciju sokolarstva nakon raspada Jugoslavije kada je sokolarstvo bilo zabranjeno, Emilijo Menđušić iz Šibenika, osnivač "Sokolarskog centra" Šibenik, kroz svoj više desetljetni rad pomogao je u zbrinjavanju mnogih ozlijeđenih ptica grabljivica i njihovom povratu u prirodu kroz sokolarske tehnike
Rehabilitacija i vraćanje ozlijeđenih ptica grabljivica u prirodu
Danas smo svjedoci kako se po "main stream" medijima mogu vidjeti momenti vraćanja ptica grabljivica u prirodu koje su bile tijekom života na neki način ozlijeđene. Mnogo puta gledajući takve postupke, dobiva se krivo mišljenje da ptica grabljivica koja je na primjer imala lom noge koji je izliječen te je ona mjesec ili dva dana mirovala u nekom prostoru će u trenutku vraćanja u prirodu preživjeti.
Stvarnost je u velikoj većini slučajeva upravo suprotna. Razlog tome je što izliječena noga, krilo ili što već, nisu garancija da će se ta ptica grabljivica uspješno hraniti i moći uloviti lovinu u prirodu.
Upravo zbog toga ponovno se vraćamo na sokolarstvo i sokolarske tehnike koje se koriste u svim razvijenim zemljama Svijeta u procesu rehabilitacije ozlijeđenih ptica grabljivica prije ponovnog povratka u prirodu.
Zašto je tako najbolje treba objasniti na primjeru....
Ako se vrhunski sportaš, atletičar, ozlijedi na način da mora na operaciju koljena što se čini?
Prvo ide operacija, nakon operacije koljena ide vrijeme mirovanja od nekoliko mjeseci te nakon toga atletičar iz bolničkog kreveta ide direktno na natjecanje!
Naravno, to nije istina. Nakon takve ozljede i operacije atletičar se kroz višemjesečne rehabilitacije priprema da bi se mogao vratiti sportu.
Čemu ovakva usporedba sa ozlijeđenom pticom grabljivicom koja se vraća u prirodu?
Ptica grabljivica da bi živjela i preživjela u prirodi mora svakog dana Loviti plijen a Sokolarstvo je lov pomoću ptice grabljivice na prirodnu divljač u prirodnom okruženju. Za lov plijena grabljivica mora biti fizički zdrava te imati kondiciju da može stići, uhvatiti i savladati plijen koji joj služi za hranu iz koje dobiva energiju.
Ozlijeđena ptica grabljivica, koja je recimo imala lom noge koji je saniran, se tijekom oporavka više mjeseci drži u određenom adekvatnom prostoru gdje ona miruje i donosi joj se hrana. Nakon što je ozljeda potpuno sanirana i grabljivica se može koristiti nogom ona se kod nas najčešće odmah pušta u prirodu!
Upravo je to najveći problem jer osoba koja pušta tako veterinarski izliječenu pticu grabljivicu natrag u prirodu mora znati da je ona u tih nekoliko mjeseci mirovanja potpuno izgubila svoju kondiciju za lov jer je mirovala.
Uz to, često puta je kriva pretpostavka da će ozlijeđena ptica grabljivica sama letjeti ako se nalazi u što većem prostoru. Realnost je potpuno drugačija jer ptice grabljivice lete s ciljem hvatanje hrane dok nakon toga miruju i čuvaju energiju do idućeg lova. Za takav let u cilju lova grabljivice moraju imati dovoljno razvijenu muskulaturu i dovoljno razvijenu vještinu hvatanja i svladavanja plijena s kandžama tzv. footing abilities.
Upravo zbog navedenog, samo rehabilitirana grabljivica kojoj je sanirana ozljeda mora obavezno proći proces vraćanja u lovačku kondiciju koji se radi sokolarskim tehnikama. Nakon toga se mora provjeriti kako ta grabljivica lovi prirodnu divljač te tek nakon toga može biti vraćena u prirodu.
Ovo je postupak koji se više desetljeća radi u svim razvijenim zemljama Svijeta od Amerike preko Velike Britanije, Njemačke, Austrije do Australije. Sve ostalo je vrlo upitno sa stanovišta da će takva ptica grabljivica nastaviti svoj život u prirodi i preživjeti. Ujedno, strah da bi odrasla ptica grabljivica koja je prošla proces rehabilitacije kroz sokolarske tehnike bila previše povezana sa čovjek je potpuno kriva te znanstveno i stručno neutemeljena što je dokazano u slučajevima širom Svijeta.
S ovim ciljem bi trebala svaka institucija koja se bavi rehabilitacijom ozlijeđenih grabljivica imati najmanje jednog ozbiljnog sokolara koji bi znao napraviti čitav proces.
Poveznice na neke stranice zaštite ptica grabljivica koju rade sokolari:
https://iaf.org/falconry-and-conservation/
https://www.peregrinefund.org/
https://irbpp.org/project-lugger/