Biološka zaštita pomoću sokolarskih ptica

U posljednje vrijeme po mainstream medijima u Hrvatskoj imamo priliku vidjeti i čuti priče o korištenju sokolarskih ptica u svrhu biološke zaštite objekata, usjeva, ribnjaka, odlagališta otpada ili građevina s ciljem rastjeravanja vrsta (najčešće vrsta ptica) koje čine štetu na navedenima.

Šteta koju određene vrste čine može biti u vidu izmeta koji uništava objekte i proizvodne hale ili pak štete na usjevima te ribnjacima u dijelu godine kada je vrhunac zriobe poljoprivrednih usjeva ili pak određene vrste koja u velikom broju uništava ili jede ribe.

ISKUSTVO SOKOLARA NAJVAŽNIJE U ZAŠTITI POMOĆU PTICA

I zaista, biološka zaštita pomoću treniranih sokolarskih ptica je jedan od najefikasnijih načina rješavanja navedenih problema, no ona zahtjeva poprilično veliko iskustvo sokolara u praktičnom sokolarskom lovu da bi uopće mogao doći do faze biološke zaštite. Također, potrebno je da taj isti sokolar posjeduje znanje o biologiji vrste koju treba rastjerati ta da jako dobro poznaje koja sokolarska ptica u kojim uvjetima i s kojim treningom će to biti sposobna napraviti. Sokolar ili točnije vlasnik sokolarske iskaznice i sokolarske ptice nije dovoljan preduvjet da se posao biološke zaštite može odraditi kao treba. Razloga tome je mnogo.

ZAŠTITA U VIDU RASTJERIVANJA, A NE LOVA

Prvo i osnovno sokolarske ptice koje se koriste za biološku zaštitu ne love vrste koje čine štetu nego ih rastjeruju. S obzirom na to, potrebno je veliko iskustvo u praktičnom sokolarenju koje podrazumijeva lov u lovištu na prirodnu divljač da bi sokolar koji će se baviti biološkom zaštitom mogao mentalno i fizički pripremiti sokolarsku pticu koja će raditi biološku zaštitu i rastjeravati ciljane vrste.

Druga stvar je što nisu sve sokolarske ptice dobre za biološku zaštitu. Tako se u razvijenim sokolarskim zemljama čak rade selekcije sokolarskih ptica u uzgoju koje se koriste u praktičnom sokolarskom lovu na divljač te one koje se koriste za potrebe biološke zaštite. Kao stvarni primjer možemo navesti Veliku Britaniju gdje živi sigurno najveći broj sokolara koji se bave biološkom zaštitom i to od Trafalgar squarea u centru Londona, preko raznih objekata pa sve do zračnih luka. Sokolari rade selekciju u uzgoju jedinki koje su bolje za biološku zaštitu nego za praktičan sokolarski lov. Takve sokolarske ptice selekcioniraju na osnovu njihovih ranijih iskustava i kvalitete iz biološke zaštite kroz daljnji uzgoj.

U praksi to znači da jedan vrhunski jastreb u sokolarenju u lovu u lovištu ne mora uopće biti koristan za biološku zaštitu ili čak, upravo suprotno, isti taj jastreb može biti za biološku zaštitu "potpuno neuporabljiv".

HARISOVI JASTREBI NAJČEŠĆE KORIŠTENI

Valja navesti da se inače kao najčešće vrste za biološku zaštitu koriste harisovi jastrebovi, a i tu nije pravilo da je svaki jednako dobar za taj posao, dok se vanjske velike površine, posebno usjevi i ribnjaci najčešće štite sokolovima i to često puta posebno selekcioniranim jedinkama kroz uzgoje koje imaju najbolju predispoziciju za rastjerivanje određenih vrsta.

Osim toga posao biološke zaštite je često puta vezan za vrlo bučna mjesta. Na primjer, uz određene proizvodne hale gdje sokolarska ptica mora uz sva ometanja od ljudi i bučnih strojeva rastjeravati vrste koje čine štetu te se na poziv vratiti sokolaru kada god on to poželi. Drugi primjer je u vrlo urbanim područjima gdje početnik sokolar može u strahu i ne imajući iskustva svoju sokolarsku pticu držati na krivoj letnoj/lovnoj težini te ona umjesto da se vrati na rukavicu može krenuti na sendvič koji drži dijete ili pak na manjeg psa. Takav događaj bi u krajnjem slučaju bio veliki problem i vrlo loša slika za posao biološke zaštite i sokolarenje generalno.

NAČINI RADA BIOLOŠKE ZAŠTITE POMOĆU SOKOLARSKIH PTICA

Ono što se je moglo vidjeti po mainstream medijima u Hrvatskoj je da pojedini sokolari koji posjeduju nekoliko godina sokolarsku iskaznicu i nitko ih nikada nije vidio u praktičnom sokolarskom lovu govore i rade, točnije pokušavaju raditi biološku zaštitu sokolarskim pticama.

JELI MOGUĆE DA NETKO TKO NEMA SOKOLARSKO ISKUSTVA I DODANIH ZNANJA MOŽE RADITI BIOLOŠKU ZAŠTITU?

Odgovor je jasan i naravno da to nije moguće. Razlog takvoj konstataciji nije želja da se nekoga obezvrijedi nego iz čiste istine te želje da se ne degradira ovaj vrlo složen te nimalo jednostavan posao. Razlog pristupa pokušajima biološke zaštite bez ikakvog iskustva od strane sokolara početnika koji se još niti ne mogu zvati sokolari jer nisu lovili sa sokolarskom pticom, nego je samo posjeduju, često je puta financijske prirode. Naravno da je želja za zaradom u ljudskoj prirodi i ona je kao takva normalna i razumljiva, a konačno biološka zaštita je i skup posao. Ipak takav pristup bez iskustva i znanja će učiniti i pokazati upravo suprotno.

Nažalost, takav rasplet događaja se je već dogodio u nekoliko navrata te pokazao da biološka zaštita od strane neiskusnih vlasnika sokolarskih ptica ne funkcionira. Razlog nefunkcioniranja je to što pojedinci misle da to mogu, ali za to nemaju niti znanja niti iskustva. Još je lošija opcija kada se misli da je moguće pojedinca koji uopće nema nikakvog iskustva sa sokolarenjem, niti se želi baviti sokolarenjem kao tradicionalnom lovnom disciplinom, u roku mjesec, dva, pa čak i godine dana, naučititi da koristi sokolarske ptice u svrhu biološke zaštite.

U Hrvatskoj je bilo takvih pokušaja doškolovanja ljudi koji nemaju istinsku volju za sokolarenjem, da rade biološku zaštitu te danas u Hrvatskoj sokolari, za razliku od ostatka Svijeta, više nisu na nekim ključnim mjestima gdje bi trebali biti, osobito na aerodromima.

ŠTO NIJE BIOLOŠKA ZAŠTITA SOKOLARSKIM PTICAMA?

Ono što se također posljednjih nekoliko godina može s vremena na vrijeme vidjeti u mainstream medijima u Hrvatskoj, jesu po stažu mladi i neiskusni sokolari, odnosno točnije rečeno vlasnici sokolarske ptice, koji su tek ušli u sokolarske vode, no nisu prošli pravi sokolarski put, a kreću u priču biološke zaštite. To znači da ti isti sokolari nisu prvo lovili sa sokolarskom pticom. Preciznije rečeno, nisu lovili više godina s više vrsta sokolarskih ptica, uz obilazak sokolarskih susreta da i ostali sokolari vide što to oni znaju. Inače, to je normalan dio sokolarskog puta i sokolarskog "odrastanja". Takvi, bez iskustva s pticom za koju niti ne znaju dali je za taj posao, prihvaćaju pokušati, naglašavam pokušati, raditi biološku zaštitu sa sokolarskim pticama. Ne treba niti reći da je to od starta osuđeno na propast.

NAJČEŠĆE POGREŠKE

U tim slučajevima moglo se je vidjeti, pročitati ili čuti kako ti pojedinci govore da će vrste koje čine štetu i trebaju biti rastjerane sokolarskim pticama otići ako:

Samo se prošeću, ili pak samo šeću kroz prostor u kojem borave vrste koje čine štetu (" Ja se samo prošećem s jastrebom na ruci i vrste koje čine problem odlete")
Ako samo prolete pticu ispod vrsta koje čine štetu
Ako samo puste sokolarsku pticu jednom ili dva puta tjedno gdje se nalaze vrste koje čine štetu i one će otići

Tko god je to izjavio ili još gore, radio na taj način, nije radio biološku zaštitu sokolarskim pticama niti je riješio problem s vrstama koje čine štetu, a napravio je štetu jednom ozbiljnom poslu koji ima itekako velik učinak ako se radi kako treba. Osim toga, takvim postupkom je već sada unaprijed doveo biološku zaštitu sokolarskim pticama na loš glas. A kako kaže ona stara poslovica "Dobar glas daleko se čuje, a loš još dalje".

HRVATSKI PRIMJERI I DOSADAŠNJA PRAKSA

S obzirom na gore navedeno, mora se izreći da je u Hrvatskoj bilo nekoliko vrlo kratkotrajnih primjera gdje su pojedinci, isključivo iz vlastitog neznanja kao veliki početnici u sokolarenju s idejom brze i lake zarade prihvatili takve poslove te ih krenuli odrađivati na jedan od gore tri navedena načina. I sve je vrlo brzo "palo u vodu". Krajnji rezultat toga je da su ljudi koji su tražili rješenje problema ostali uskraćeni za kvalitetno obavljenim poslom, ali i činjenica da zbog toga mogu i imaju pravo izreći: "To uopće ne funkcionira!" - što naravno nije istina.

Također, vrlo slično, ili čak još gore su izjave da se može za potrebe neke tvrtke, vlasnika usjeva, ribnjaka, odlagališta otpada, aerodroma ili slično, školovati osobu koja do tada nije imala apsolutno nikakvu vezu sa sokolarenjem te će se ona za određeni period školovati za ovaj složeni posao. Vjerojatnost uspjeha u tom naumu je gotovo jednaka nuli, a dokaz tome u Hrvatskoj je i slučaj kada su ljudi koji nemaju veze sa sokolarstvom trebali biti priučeni za čuvanje našeg najvećeg aerodroma koji danas više uopće nema sokolarsku službu. Razlog je što ti ljudi nisu mogli, niti znali obavljati ovaj vrlo složen posao s razlogom što nisu bili po vokaciji istinski sokolari.

Naravno za to ne treba kriviti ljude, nego jednostavno krive postavke u samom početku. Ono što se može slobodno izreći je da danas realno u Hrvatskoj žive 3-4 sokolara koja bi mogla obavljati ovaj posao kako treba te posjeduju određena znanja koja se kod nekih treba još dodatno nadograditi.

BIOLOŠKA ZAŠTITA JE SLOŽEN POSAO

I zaključno, cilj svega nije nikoga uvrijediti, nego izreći istinu sa stvarnim činjenicama da se ne čini dugoročna šteta jednom ozbiljnom i zahtjevnom poslu. Također, cilj je da ljudi koji traže rješenje problema to i dobiju te da se biološka zaštita pomoću sokolarskih ptica shvati kao jedan vrlo složen posao za koji treba puno iskustva, znanja, truda i kvalitetnih sokolarskih ptica.

Link na članak na portal Ribolov:

https://ribo-lov.com/2021/08/19/bioloska-zastita-objekata-pomocu-sokolarskih-ptica/